HRVATSKI LIJEČNIČKI ZBOR
DRUŠTVO ZA PALIJATIVNU MEDICINU
Šubićeva 9, 10000 Zagreb; Tel. 469 33 00
OIB 60192951611; IBAN HR7423600001101214818
Žiro račun 2360000-1101214818 poz. na br. 02 268129
Email: palijativnaskrb@gmail.com; Web: www.palijativa.com
Svim državnim, javnim i vjerskim institucijama, stručnim društvima, drugama građana,
cjelokupnoj hrvatskoj javnosti,
Hrvatsko društvo za palijativnu medicinu diže svoj glas protiv potencijalnog ozakonjenja eutanazije na
predstojećem referendumu 23. 11. 2025. u nama susjednoj i prijateljskoj Sloveniji.
U tjednu kada se mnogi Hrvati i hrvatski građani s bolom i tugom sjećaju, kako su naši branitelji dali svoj
život da bismo mi živjeli, taj isti život se sada želi u nama susjednoj Sloveniji naprasno prekinuti, prije
njegovog prirodnog dostojanstvenog kraja.
Kao nacionalno društvo za unapređenje palijativne medicine, hospicijske skrbi i njege ne možemo ostati
indiferentni i ravnodušni na predstojeći referendum.
Znajući da suvremena medicina može ukloniti bol analgezijom i kada je nužno, dubokom sedacijom,
pitamo se koja je svrha inzistiranja na ozakonjenju eutanazije i potpomognutoga samoubojstva. Slutimo
da svrha nije humanost i pomoć ranjivim osobama, nego potpuna kontrola čovjeka nad životom i smrću, kao i „rješavanje“ demografskoga kolapsa ekonomski razvijenih zemalja, koja svoje starije i bolesne članove sve više promatraju kao beskoristan teret. Tu slutnju potvrđuje i osvrt Davida Moscropa u kanadskom časopisu Jacobin Magazine iz svibnja 2024. u kojem je autor primijetio kako je „liberalni“
zakon o eutanaziji potaknuo mnoge osobe s invaliditetom i kroničnim bolestima da zatraže smrt jer im
država nije pružila odgovarajuću skrb i njegu. U Oregonu (SAD) raste broj osoba koje su zatražile
eutanaziju iz financijskih razloga. Jasan trend širenja kriterija te sve više zahtjeva za eutanazijom
pokazuje Nizozemska, u kojoj se od 2019. do 2022. broj eutanazija na zahtjev zbog psihičke patnje
udvostručio. U 2024. u Nizozemskoj je eutanazirano gotovo 10 tisuća ljudi od kojih je 45 bilo mlađe od
30 godina. Broj samoubojstva u toj zemlji nije se smanjio, no porasla je tendencija relativizacije
vrijednosti života i doživljavanje smrti kao rješenja (Boer, 2019).
Pitamo se kako je moguće da u našoj civilizaciji, kada je medicina napredovala do neslućenog napretka u svim stručnim sferama, uopće moguće da liječnici koji su položili Hipokratovu zakletvu kao i svi drugi
medicinski djelatnici mogu biti dionici eutanazije ili potpomognutoga ubojstva. Nama je to nedopustivo
po svim kriterijima, od stručnih, moralnih, etičkih i na kraju duhovno religioznih.
Društvo i na dalje kontinuirano i bez prestanka potiče cjelokupni hrvatski zdravstveni sustav za optimalnu mrežu palijativnih postelja i optimalni broj postupaka kroz mobilne palijativne timove za liječenje bolesnika, kojim je potrebna palijativna njega i skrb, upravo poradi europskih prava bolesnika da se u terminalnom stadiju bolesti i životne krhkosti očuva kvaliteta života, kako bi svaki bolesnik baš u tom najranjivijem i najpotrebitijem trenutku, osjetio blizinu i prisutnost drugoga čovjeka. Kako bi baš u tom trenutku dobio optimalnu simptomatsku terapiju, osobito terapiju protiv boli, bez eutanazije i distanazije.
Svjedoci smo kako je palijativna skrb apsolutna alternativa eutanaziji, jer su u hrvatskim bolnicama
dostojanstveno ispraćeni mnogi bolesnici u trenutku njihove prirodne smrti.
Njihovim obiteljima pružena podrška u procesu žalovanja i tako zaokružen prirodni proces neminovnosti
smrtnog ishoda svakog čovjeka.
Svjesni smo kako time odgovorno preveniramo ono što potvrđuju recentna istraživanja u zemljama u
kojima je ozakonjena eutanazija.
Prema recentnim istraživanjima nabrajamo dugoročne štetne ishode eutanazije, za osobu kojoj se
eutanazija predlaže kao rješenje, njezine članove obitelji i društvo u cjelini. Istraživanja iz Belgije i
Nizozemske potvrđuju kako se nakon legalizacije postepeno proširuju kriteriji (klizava kosina) na način
da se eutanazija proširi od terminalnih stadija bolesti na neterminalne bolesti, kao što su psihijatrijski
poremećaji, potom proširenje eutanazije od odraslih na maloljetnike (Belgija 2014. g. ) te definiranje
indikacije za eutanaziju dementnih bolesnika i onih koji su kronično životno iscrpljeni (Nizozemska,
Adviescommissie Voltooid Leven, 2016). Osim toga u državama gdje je legalizirana eutanazija kao što su
Kanada i Nizozemska prisutan je društveni pritisak na ranjive skupine (starije osobe, kronični bolesnici,
invalidi) da „ne budu na teret“ svojim obiteljima ili zdravstvenom sustavu, a ustanovljen je i značajan
broj zlouporaba kršenjem protokola (Cohen-Almagor, 2004).
U takvim društvima se kultura smrti kapilarno širi, te se potpuno iskrivljeno brzi kraj smatra
jednostavnijim od palijativne skrbi i njege. Također se ne mogu pojmiti dalekosežne posljedice
psihološkog pritiska na liječnike, njihovo emocionalno opterećenje kao izvršitelja eutanazije, nerijetko
nejasnih kriterija „nepodnošljive patnje“ i na kraju razvoja sekundarne traumatske reakcije, osobito nakon više izvedenih postupaka eutanazije (Boer, 2014).
U takvim društvenim diskursima nema dovoljne kontrole, što je podloga za zlouporabu eutanazije, koja se prihvaća kako standardna opcija. Također, eutanazija i potpomognuto samoubojstvo narušavaju
povjerenje između liječnika i pacijenta (Vargić, 2018). Oni krše načelo nepovredivosti života koje
proizlazi iz ljudskoga dostojanstva koje ne blijedi ni kada je osoba bolesna, nemoćna ili bez svijesti
(Poslon, 2022). Na kraju bi napomenuli kako mnogi članove eutanaziranih bolesnika, nakon eutanazije
svoga bližnjeg, nisu okončali patnju, nego za mnoge od njih započinje nova patnja, koja se zove
kompleksno žalovanje.
U nadi da ćemo svi zajedno, zastupati život, hrabro i dostojanstveno reći NE kulturi smrti i DA
dostojanstvu ljudskog života kao jedinstvenog i neprocjenjivog blaga, pozivamo sve državne i javne
institucije, vjerske organizacije, stručna društva i udruge građana da dignu svoj glas protiv eutanazije i
dadnu podršku slovenskom narodu i svim njezinim građanima koji su za zaštitu života kao temeljne
vrijednosti svakog čovjeka i palijativne medicine, kao najboljeg alternativnog izbora umjesto eutanazije.
Zagreb, 17. 11. 2025.
Predsjednica HDPM HLZ
Vlasta Vučevac, dr.med. gerontolog
