„Mi vjerujemo svakom djetetu. Maknimo mu strah pred neuspjehom. Očuvajmo njegovo dostojanstvo i odgojimo u djetetu slobodu, stabilnu i neagresivnu ličnost“, etička su načela funkcionalne glazbene pedagogije, rekla je tijekom uspješnoga izlaganja dr. sc. Denis Vasilj, glazbena pedagoginja i muzikologinja koja je svoju monografiju iz 2023. posvetila djelu Elly Bašić (1929. -1998.). Dr. Vasilj 25. lipnja bila je gošća predavačica vrlo uspješne tribine Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika (HKDPD) koja je održana u centru Zagreba, nekoliko zgrada dalje od Ilice 34 gdje je stanovala Elly Bašić i održavala konzultacije s nastavnicima.
Bašić je autorica Funkcionalne glazbene pedagogije, jedinstvene u svijetu, čija je kvaliteta danas dokazana. Po mnogočemu bila je pionirka; osim glazbenom pedagogijom, bavila se i etnomuzikologijom i muzikoterapijom. Od nje je svakako poznatiji njezin sin Relja Bašić, poznati glumac i junak filma „Tko pjeva, zlo ne misli.“ Elly Bašić borila se protiv socrealističke teorije odraza, prema kojoj je dijete odraz tek odrasloga čovjeka, tražeći da se poštuju specifičnosti djeteta. Smatrala je da je dijete sinkretičko biće; dok pjeva ili udara ritam, ono se izražava i pokretom. Smatrala je da svako dijete ima pravo na glazbeni odgoj; ukoliko nema oštećenja sluha, svako je dijete sposobno doživljavati i izvoditi glazbu. Djeca prirodno imaju sluh i osjećaj za ritam, a ako ovi zakržljaju, to je propust pedagoga“, rekla je dr. Vasilj tijekom svoga izlaganja, referirajući se na spoznaje Elly Bašić. Bašić je smatrala da se kultura naroda ne mjeri prema iznimno talentiranim pojedincima, nego prema prosjeku, a taj se prosjek može znatno podići. Na tom tragu, pružanje glazbenoga odgoja svima omogućuje razvoj senzibiliteta buduće publike. „Jedno je stvaranje umjetnika, a drugo kulturno uzdizanje naroda. Za koga stvaramo reproduktivca ili umjetnika? Za publiku. A zašto ne stvaramo publiku? Mi stvaramo senzibilne umjetnike, a desenzibiliziramo publiku. To je ključna pogreška nastavnih programa“, zapisala je Elly Bašić 1953. Dr. Vasilj, i sama iskusna glazbena pedagoginja, velika je zagovornica ovakvoga pristupa. Smatra da je kreativnost svačiji potencijal; budući da je čovjek Božja kreacija, pozvan je biti sukreatorom, što se ostvaruje umjetničkim izražavanjem, istaknula je.
Dr. Vasilj kritički se osvrnula i na današnje stanje hrvatskoga društva, gdje mladi ljudi svoju potrebu za glazbom zadovoljavaju uglavnom trubofolkom, za što je dijelom odgovoran nedostatak dobre glazbene pedagogije. Kritički se osvrnula na činjenicu da nastavne planove, programe i metode nerijetko određuju sveučilišni profesori koji nikada nisu radili u nastavi, u osnovnim ili srednjim školama, niti su upoznati s dinamikom razvoja djeteta. Istaknula je i žaljenja vrijednu činjenicu da je Elly Bašić najveće protivnike imala u profesorima na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, na kojoj je sama završila studij, čemu je razlog vjerojatno bila zavist.
Nakon izlaganja uslijedila je glazbena radionica „Dej mi, Bože – Mur Bur“ gdje su sudionici pod vodstvom dr. Vasilj izvodili vježbe jednoglasnog i višeglasnog pjevanja, nakon čega su u obliku kanona pjevali uglazbljenu brojalicu „Mur Bur“ koju je zapisala Elly Bašić, a uglazbio Boris Klarić. Međimursku tradicionalnu pjesmu „Dej mi, Bože, oči sokolove“ otpjevala je mlada pjevačica Ivona Bunčić, a nakon toga pjevali su je svi zajedno, što je izazvalo radost svih okupljenih. Među sudionicima bila je i Ani Vuletić, dugogodišnja voditeljica nagrađivane klape Cesarice, i Iva Kraljević, voditeljica poznatoga podcasta.
