Ovaj tekst izvorno je objavljen u Glasu Koncila br. 30 od 27. srpnja 2025.
Rasprave europskih kršćanskih učitelja na 69. konferenciji u Napulju pokazale su da su izazovi u odgoju i obrazovanju uglavnom isti, neovisno o stupnju ekonomske razvijenosti zemlje: manjak empatije učenika zbog duga »boravka« u virtualnom svijetu, materijalizam i hedonizam, nekritički zahtjevi roditelja da njihova djeca budu uspješna pod svaku cijenu
Posljedice klimatskih promjena i ekoloških katastrofa najviše trpe siromašni, što zahtijeva zalaganje kršćana za veću društvenu jednakost
Vesna Lipovski
NAPULJ – »Graditi budućnost: škola kao put primjerene ekološke tranzicije« bila je tema 69. godišnje konferencije Europske konferencije kršćanskih učitelja (SIESC) održane od 14. do 18. srpnja u Napulju. Domaćini su bili Institut »Mater Dei« iz Napulja i Talijansko udruženje sveučilišnih nastavnika (AIDU). Događaj je u lijepu okrilju samostana sestara milosrdnica okupio četrdesetak članova iz Italije, Rumunjske, Francuske, Njemačke, Austrije, Mađarske, Švedske i Slovenije, a nakon više godina stanke sudjelovala je i predstavnica Hrvatskoga katoličkoga društva prosvjetnih djelatnika dr. Marina Katinić Pleić. Svaki je studijski dan započeo euharistijskim slavljem, a predavanja je održalo troje istaknutih stručnjaka: isusovac Mauro Bossi govorio je o geopolitičkom vidu ekološke tranzicije u kontekstu društvene pravde; isusovac Gael Giraud o preoblikovanju gospodarstva u duhu javnoga dobra te okolišnim i etičkim izazovima umjetne inteligencije, a sociologinja Carmela Agodi o različitim stajalištima Talijana prema ekološkoj tranziciji i razlikama u stvarnoj mogućnosti njezine primjene.
Okvir konferencije bila je enciklika pape Franje »Laudato si’« s obzirom na njezinu aktualnost. Uvodno euharistijsko slavlje predvodio je pomoćni biskup Napulja Francesco Beneduce, a domaćin kulturnih sadržaja bio je predsjednik AIDU-a Alfonso Barbarisi. Sudionici su imali priliku nazočiti izvrsnomu koncertu orkestra »Sanitansamble« koji okuplja djecu i mlade iz problematične napuljske četvrti Sanita, pod vodstvom karizmatičnoga dirigenta Paola Acunza, kao i razgledati ljepote i baštinu Napulja, Pompeja i Caprija.
Klimatska, ekološka i društvena pravda zajednička su odgovornost
U svojem izlaganju naslovljenu »Globalna nejednakost, klimatska pravda i multilaterizam« talijanski je isusovac Bossi istaknuo da posljedice klimatskih promjena i ekoloških katastrofa najviše trpe siromašni, što zahtijeva zalaganje kršćana za veću društvenu jednakost. »Nasuprot raširenomu vjerovanju, ekološka kriza nije problem odnosa između čovječanstva općenito i prirode. Ona je prije ishod odnosa moći između ljudskih društava. Postoji jasna razlika između određenih društvenih skupina koje izvlače korist iz pretjeranoga iskorištavanja prirodnih izvora i drugih skupina koje trpe posljedice«, istaknuo je Bossi.
O. Giraud, koji je prije odluke da se pridruži Družbi Isusovoj bio ekonomist i matematičar te je voditelj Programa ekološke pravde pri Sveučilištu Georgetown u Washingtonu, iznio je obilje empirijskih podataka kojima je potkrijepio svoje teze. Istaknuo je kako nedavne studije NASA-e predviđaju da bi s porastom temperature i vlage do 2050. godine područje oko ekvatora moglo postati nenastanjivo, što bi izazvalo velike migracijske valove. Klimatska kriza može se opisati kao polikriza budući da, primjerice, temperatura utječe na druge vitalne činitelje poput dostupnosti pitke vode. Pojasnio je da je ekološka tranzicija ekonomski moguća; ulaganje novca u obnovljive izvore energije dugoročno se isplati i dovodi do stvaranja novih radnih mjesta. Posebno se zadržao na etičkim problemima tzv. umjetne inteligencije; ona ne zahtijeva samo veliku potrošnju energije, nego s vremenom proizvodi podatke sve više udaljene od stvarnosti budući da »usisava« sadržaje koje je sama generirala.
Naposljetku predstavio je teoriju upravljanja javnim dobrima nobelovke Elinor Ostrom, koju i sam zastupa. Ona je navela osam ključnih načela koja karakteriziraju funkcionalne zajednice koje uspješno upravljaju javnim dobrima: jasno određenje granice javnoga dobra i njegovih ovlaštenih korisnika, primjena načela na lokalne uvjete, uključivanje korisnika u donošenje pravila, kontrola uporabe javnoga dobra, postupne sankcije za zlouporabe, načini rješavanja sukoba, autonomija zajednice u odnosu na vanjske autoritete i koordinacija upravljanja javnim dobrom s višim autoritetima. »Umjesto da svaki izvor energije i problem promatramo iz perspektive konkurencije, ovaj nas pristup poziva na izgradnju suradničkih ustanova u kojima dionici zajednički upravljaju onim što im je važno. Na lokalnoj razini to ojačava otpornost i društvenu pravdu«, zaključio je o. Giraud.
Profesorica sociologije na Napuljskom sveučilištu Maria Carmela Agodi predstavila je istraživanje s dvanaest fokus-grupa iz različitih pokrajina Italije, koje je ispitivalo njihova stajališta o ekološkoj tranziciji. Tri su se stajališta iskristalizirala kao tipična: pragmatičko, skeptičko i solidarističko. Pragmatički pogled često ističe nemogućnost provedbe ekoloških rješenja i nemoć pojedinca, skeptički traži potvrdu da će promjena ponašanja uroditi plodom, a solidaristički polazi od osobne odgovornosti. Također, odgovori ispitanika jasno su pokazali da na svim područjima ne postoje jednake mogućnosti odabira, npr. javnoga prijevoza, tako da pri izradi javnih politika svakako treba uzeti u obzir stvarne potrebe i mogućnosti građana, istaknula je dr. Agodi.
»Odgojno siromaštvo« – problem našega doba
Nakon svakoga izlaganja sudionici su se podijelili u manje jezične skupine te prodiskutirali o iznesenoj problematici, donoseći iskustva zajednica iz kojih dolaze, koje su potom iznesene na plenarnom okupljanju. Pokazalo se da su izazovi u odgoju i obrazovanju uglavnom isti, neovisno o stupnju ekonomske razvijenosti zemlje: manjak empatije učenika zbog duga »boravka« u virtualnom svijetu, materijalizam i hedonizam, nekritički zahtjevi roditelja da njihova djeca budu uspješna pod svaku cijenu, prebacivanje odgovornosti za okoliš i društvo na druge, a u talijanskoj je jezičnoj skupini posebno istaknuto odgojno siromaštvo – suvremena pojava o kojoj se u Italiji u posljednje vrijeme dosta govori. »Radi s o djeci i mladima koji u ekonomskom smislu imaju sve, ali su odgojno zapušteni. Rješavanju toga problema treba pristupiti uzimajući u obzir i duhovnu dimenziju čovjeka«, rekla je Elena Fazi, članica UCIM-a. Konferencija je obogatila sudionike te poslužila kao prilika za planiranje suradnje, osobito između hrvatskoga i slovenskoga društva katoličkih prosvjetnih djelatnika.
Vesna Lipovski
