Dana 25.2.2026. slušali smo na našoj redovitoj tribini zanimljivo izlaganje na temu Tko su te filozofkinje? To je ujedno naziv kolegija i projekta koji se provodi na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. Rezultati dosadašnjih istraživanja objavljeni su u 3 knjige istog naslova.
Dr. sc Barbara Ćuk voditeljica je projekta i urednica, a Martin Kajtazi, mag. theol., logoterapeut, učitelj mentor, njezin je najbliži suradnik (ima ih više koji istražuju i pišu članke za knjige). Oni su nam predstavili plodove tih istraživanja kroz razgovor s moderatoricom dr.sc. Marinom Katinić-Pleić, predsjednicom HKDPD-a i profesoricom filozofije i književnosti.
U knjigama su sakupljene, istražene i prezentirane biografije i filozofska građa vezana uz izabrane filozofkinje, kojih je iznenađujuće velik broj s obzirom da su se uglavnom tijekom povijesti muškarci bavili tim područjem. Ili bolje rečeno, većina nas je tako mislila jer su u povijesti filozofije one i njihova filozofska misao bile zapostavljena tema. Ni na studiju filozofije nisu bile osobito zastupljene. Zato ne čudi da je pokretanja kolegija i projekta, koje vodi Barbara, zapravo motivirano logičnim pitanjem jedne studentice filozofije: »Zašto toliko malo slušamo o filozofkinjama?« Jer filozofija kao zanimanje za život i njegove zakonitosti, način kako ga dobro provesti, kako sebi odgovoriti na pitanje smisla i kakve odnose njegovati, što u životu birati, postavlja se svakom razumnom čovjeku i ženi. Svatko je od nas svojevrsni „filozof“ kad razmišlja o tim pitanjima.
Da je tako, potvrđuju ova tri sveska u kojima su predstavljene filozofkinje od pretkršćanskih razdoblja kao što su pitagorejke i Hipatija iz Aleksandrije, preko kršćanskih, od kojih su neke svetice (sveta Terezija Avilska, sveta Edith Stein, sveta Hildegarda) do javnosti poznatih Simone de Beauvoir, Simone Weil, Hannah Arendt te širim krugovima manje poznatih suvremenih filozofkinja. Predavači su nam dali osnovne informacije o nizu filozofkinja čije su se fotografije smjenjivale na platnu te nas upoznali s njihovim filozofskim stajalištima, dometima i utjecajima.
Pokazalo se da je u svim povijesnim razdobljima bilo filozofkinja koje su raspravljale o temama i idejama svoga doba te uvodile nove poglede i argumente. Sve ono što smo čuli od Barbare, otkriva nam filozofiju kao vrlo aktualnu znanstvenu disciplinu, ali i alternativnu povijest filozofije i potiče na promišljanje o kanonu i njegovu oblikovanju uvjetovanom razlozima koji se nalaze izvan filozofije, kao i o smislu filozofije uopće te njezinom utjecaju na duh vremena.
Barbara je navela filozofiju svete Hildegarde i svete Edith Stein kao primjere spoja filozofije i vjere koje su ujedno primjeri svestranosti i raznovrsnog djelovanja filozofkinja u svom vremenu i prostoru.
Zanimljiva je primjerice Prudence Allen, američka živuća filozofkinja (bila je supruga i majka, postala je katolička redovnica nakon ulaska u Katoličku crkvu). Analizirala je feminizam i feminističku ideologiju te se profilirala u promicateljicu novog feminizma (u kojem je feminizam vrsta humanizma – personalni feminizam), utemeljena na učenju Ivana Pavla II. o središnjem mjestu i ulozi spolnosti u Božjem planu, o komplementarnosti spolova te o spolnosti kao temelju etike i kulture.
Martin je istaknuo koliko je bitna perspektiva žene i filozofija pojedinih autorica o osnovnim pojmovima jer su žene i muškarci jednaki po dostojanstvu, ali se razlikuju po nekim karakteristikama, čime se međusobno nadopunjuju. Naglasio je snažniju emotivnost i impulzivnost žene u reakcijama i pogledima na stvarnost te racionalniju, pragmatičniju stranu muškog razmišljanja, a time i važnost da učimo jedni o drugima u svrhu boljeg razumijevanja i nadopunjavanja jer nismo bez razloga različiti: mozak nam različito procesuira podražaje Muškarci se npr. bolje snalaze u prostoru i orijentaciji, jasnije se fokusiraju na jednu stvar, žene imaju raspršeniju koncentraciju – mogu istovremeno obavljati nekoliko zadataka i sl. Rodna komplementarnost, o kojoj govori Prudence Allen, drži Martin, bitna je za muškarce i za žene kako bi razumjeli svoj poziv, svoju misiju. A iz istog razloga smatra da je važna podjednaka zastupljenost u odgojno-obrazovnom procesu učiteljica i učitelja za optimalni razvoj i odgoj učenika jer su im potrebna oba modela da bi se harmonično razvijali.
Zanimljivo i aktualno predavanje pokazalo se korisnim za promišljanje o važnosti doprinosa filozofkinja kroz povijest filozofije, koja bez njih ostaje nepotpuna. Pitanje koliko je neravnopravnost spolova utjecala da žene u filozofiji budu više ili manje marginalizirane te koliko je danas bitna rodna komplementarnost, vrlo često negirana bez znanstvenog uporišta u ime rodne ideologije, izazvala su živu raspravu na kraju uspješnog predavanja.
